

Birth: http://katalog.ahmp.cz/pragapublica/permalink?xid=4DB36625836541709...
Marriage at St. Norbert in Prague:
http://katalog.ahmp.cz/pragapublica/permalink?xid=C3868AE9393B47B3A...
Marija Radić (rodnim imenom Marie Dvořáková) (Prag, 27. kolovoza 1874. - Zagreb, 17. lipnja 1954.), bila je češko-hrvatska učiteljica, knjižničarka, publicistkinja i nakladnica. Bila je istaknuta hrvatska javna radnica.[1] Pisala je članke u glasilima Hrvatske seljačke stranke (HSS), među ostalim zalažući se za opće pravo glasa i ravnopravnost žena[2] a značajno je pomagala[3] i bila suradnicom svome suprugu, hrvatskome političaru i književniku Stjepanu Radiću.[4]
Marija Radić rodila se u Pragu 1874. godine. Učiteljsku školu polazila je u Pragu gdje ju je i završila 1894. godine. Iste godine na jednom izletu, nedaleko Praga, upoznala je svoga budućega supruga Stjepana Radića koji je u to vrijeme studirao u Pragu. Nakon učiteljske škole službovala je u više čeških mjesta. Radila je kao učiteljica u Kutnoj Hori (do rujna 1895. godine), u Metylovicama (do 1896. godine), u Táboru (do 1897. godine) i zatim u Jistebnicama (do 1898. godine).[4] Marija i Stjepan Radić vjenčali su se 23. rujna 1898. godine u praškoj crkvi svetog Norberta (u to vrijeme zvala se Na Andělce, prema ranijoj kapelici Svete Marije Anđeoske)[4] i imali su četvero djece, Milicu (1899.-1946.), Miroslavu (Miru) (1901.-1988.), Vladimira (Vlatka) (1906.-1970.) i Branislava (Branimira, Branka) (1912.-1983.).
Nakon vjenčanja Marija i Stjepan Radić pošli su u Krakov i Lavov s njihovim kumom, trgovcem vinom, Vjekoslavom Prpićem, pošto on nije znao poljski jezik pozvao ih je kako bi mu bili na usluzi.[4] Nakon toga prošli su kroz Mađarsku i stigli u Hrvatsku, u Zagorje, u selo Pristavu kod Klanjca gdje je živio Stjepanov prijatelj Milan Krištof, zatim su otišli u Bjelovar kod Radićeva brata Ivana pa potom u Trebarjevo Desno, gdje su stanovali kod Stjepanove sestre Kate Jančir i ondje proveli tri mjeseca,[4] od listopada 1898. do siječnja 1899. godine.
Početkom veljače 1899. godine Marija odlazi zajedno sa suprugom Stjepanom u Pariz gdje su živjeli pet mjeseci u oskudici a ona mu pruža podršku pri njegovome završavanju akademskoga školovanja na Slobodnoj školi političkih nauka. Danju je Stjepan bio na predavanjima a na večer do kasno u noć diktirao je svoju raspravu za diplomu, Savremena Hrvatska i južni Slaveni (La Croate actuelle et les Slaves du Sud), francuski svojoj ženi.[5][6] Zatim živjeli su neko vrijeme u Pragu, gdje Stjepan surađivao s češkim listovima, a kada ga je policija protjerala iz Praga oni odlaze u Zemun, u ljeto 1900. godine, gdje je Stjepan bio balkanskim dopisnikom čeških, francuskih i ruskih listova.[5] Od 1902. godine žive u Zagrebu.
Godine 1909., koncem siječnja, Stjepan i Marija odlaze na put u Rusiju.[7] Išli su prvo u Prag gdje kod jedne Marijine kolegice učiteljice ostavljaju djecu na čuvanje a potom u Sankt Peterburg, gdje su išli na poziv ruskoga generala Volodimirova, koji im uzvraća gostoprimstvo pruženo kada je bio njihov gost u Zagrebu.[7] U Sankt Peterburgu boravili su dva mjeseca a Radić je održao i jedno predavanje u Moskvi o prilikama u Hrvatskoj.[7] Nakon toga vratili su se u Hrvatsku putem Varšave i Praga.
Godine 1911. osnovali su, u svojoj kući u Međašnjoj ulici br. 12, Stjepan i Marija Radić Slavensku knjižaru (1912. godine otvorili su još jednu u Jurišićevoj ulici br. 1),[8] koju je velikim dijelom vodila Marija, ↓1[3] a gdje su se bavili i nakladništvom tiskajući više knjiga, brošura te separate iz Božićnica.
1874 |
August 27, 1874
|
Prague, Czechia (Czech Republic)
|
|
1899 |
August 26, 1899
|
Prague, Czechia (Czech Republic)
|
|
1901 |
September 8, 1901
|
Zagreb, Croatia
|
|
1906 |
May 14, 1906
|
Zagreb, Croatia
|
|
1912 |
August 23, 1912
|
Zagreb, Croatia
|
|
1954 |
June 17, 1954
Age 79
|
Zagreb, Croatia
|
|
June 21, 1954
Age 79
|
Mirogoj, Zagreb, City of Zagreb, Croatia
|