Alka

Svake prve nedjelje u mjesecu kolovozu, ako drukčije ne bude određeno, na gornjem se dijelu trkališta pojavljuje, u punome sjaju starinskoga oružja i odora, povorka alkara i alkarskih momaka, zajedno s limenom glazbom koja svira tradicionalne budničke koračnice. Na tribinama s jedne i druge strane trkališta obično stane oko 15 000 gledatelja, koji pristignu odasvud. Mnoštvo naroda, što kulja ulicama da bi stiglo do poprišta natjecanja, pretvara gradić u pravi mali Babilon, u kojem se čuju svi važniji svjetski jezici. Prošlost i sadašnjost stoje jedno nasuprot drugome. Kokakola teče naporedo s potocima vina. Posvud se peku bravi i janjetina; stolovi su krcati pršuta i sira. Kad se, dakle, oko 15 sati pojavi alkarska povorka, uvijek zavlada dubok tajac, kao da neki prastari zov prošlosti obuzme ljude. To traje samo kratko vrijeme, a onda se razlegne pljesak i vika, veseli smijeh i zvižduci. Momačka četa, odjevena u tradicionalnu nošnju ovih krajeva, u ritmu koračnice, stupa jednolično i dostojanstveno; orijaši, često brkati, ali neki i golobradi, ne obaziru se ni lijevo ni desno, noseći na ramenima dugačke puške kremenjače, a za bogato iskićenim pojasom, tzv. "pripašnjačom", koji zovu i "zmijskim gnijezdom", nanizane su kubure i handžari. Iza njih jaše četa alkarâ, bogato odjevena, kojoj je na začelju alaj-čauš, jedini u kratkoj dolami. Svi su obučeni u modre starinske plemićke odore iz ovih krajeva, s kalpacima, smeđim visokim valjkastim šubarama od samurovine na glavi, na kojima podrhtava bijelo čapljino ili ždralovo perje. Konji bijesno poigravaju frkćući i kopajući nogama pijesak, što se svake godine nanese na trkalište i onda polije vodom da se ne diže prašina dok njime jezde. Alkarsko natjecanje: alkari kopljanici gađaju kopljem dugačkim 290 do 300 cm s konja u punom trku alku, tj. dva koncentrično postavljena kruga, od kojih vanjski ima promjer od 131,7 mm, a unutarnji od 35,1 mm. Obruči su međusobno povezani trima kracima koji idu od jednoga obruča prema drugome i dijele prostor između na tri jednaka dijela. Pogodak u mali srednji obruč (srida) donosi tri boda, pogodak u gornji razdio donosi dva boda, a pogodak u jedan od ostala dva razdjela donosi jedan bod. Alkar u punome trku, jašući po alkarsku, nogu duboko u stremenima i bez odizanja sa sedla, gađa kopljem u alku koja visi na sredini konopca što je rastegnut vodoravno između dva stupa zadjevena na okrajima trkališta. Alka je postavljena na visinu od 332 cm, računajući od njezine sredine do zemlje. Alka je udaljena 160 m od Biljege (starta) blizu Velikoga mosta. Tko nakon treće trke skupi najviše bodova, proglašuje se slavodobitnikom (pobjednikom). Ako nakon treće trke dvojica ili više alkara skupe isti broj bodova (punata), ponavljaju trku sve dok jedan ne ostane pobjednikom. To dodatno doigravanje zove se pripetavanje ili foranje. Zanimljivo je ovo natjecateljsko pravilo: ako alkar pogodi alku i odbaci je, pa je opet u zraku pogodi u bilo koji od razdjelaka, i alka mu ostane na koplju, tada mu se na broj bodova dobivenih tim pogotkom dodaju još tri dopunska boda. Na kraju natjecanja vojvodin pobočnik izvješćuje vojvodu koji alkar ima najviše punata (bodova). Vojvoda mu naređuje da ga dovede. Kad pobočnik doprati alkara pred vojvodu, vojvoda ga proglašuje slavodobitnikom stavljajući mu hrvatsku trobojnicu (plamenac) na koplje. Taj svečani čin popraćen je pucanjem mačkula s bedema staroga Grada.